Neki od glavnih ciljeva ovog programa primjenjivi su gotovo na svaku izvedbu trika iz programa. Na primjer – komunikacija je uvijek neophodna kako bi se objasnili pojedini dijelovi izvedbe trika ili u slučaju da izvedba trika zahtijeva suradnju gledatelja. Neki od oblika komunikacije mogu biti uspostavljeni u gotovo svakom od trikova. Sljedeće informacije daju rezime ovih ciljeva i razmišljanja.

SJEDEĆA I/ILI STOJEĆA RAVNOTEŽA

Pacijenti koji trebaju poboljšanje ravnoteže sjedenja ili stajanja, izvode trikove iz programa koji su najprikladniji za izvedbu u sjedećem ili stojećem položaju. Mnogi od trikova iz programa mogu biti izvedeni u oba položaja. Napredak se očituje u sjedećoj izvedbi pojedinih trikova, koja postupno prelazi u stojeću izvedbu. Za osobe sa malenom ravnotežom pri sjedenju potrebno je osigurati dovoljnu potporu, kako bi u počecima njihova pažnja bila usmjerena izvedbi trika. Postepeno se potpora reducira, a naglasak pokreta događa se u gornjim ekstremitetima, te kombinira upadljivu (gross) i finu motoričku koordinaciju pokreta, koju pojedina izvedba zahtijeva.


KOMUNIKACIJA

Verbalna i/ili neverbalna komunikacija mora biti uspostavljena u svakom od trikova. Ukoliko pacijent treba popraviti artikulaciju ili umijeće razgovora, sastavlja se matrica dijaloga za pojedinu izvedbu točke. Geste i ostali neverbalni elementi komunikacije, bitni su ciljevi koje pacijent razvija prezentacijom trikova. Uporaba gesti i pantomime mogla bi biti poseban cilj za osobe kojima je oduzet dar govora. Ponekad, za takovu vrstu pacijenata, koristimo pomagala poput slikovne ploče ili glasovnih reproduktora. U kombinaciji sa gestama i pantomimom osobe koja nije u mogućnosti govoriti, ova pomagala daju fantastične rezultate.

RJEŠAVAJNE PROBLEMA I JAČANJE UMIJEĆA SPOZNAJE

Većina iluzija zahtijeva umjeren do visok stupanj spoznajnog umijeća, koji uključuje sposobnost praćenja kompleksnih uputstava, redosljeda, vježbanja pamćenja, konceptualizacije i rješavanja problema. Odlučujući kriterij pri odabiru grupe trikova za pojedinog pacijenta jest upravo njegova/njezina sposobnost percepcije i spoznaje. Odabir preteškog trika može rezultirati razočaravajućim iskustvom za pacijenta. Strukturiranje izvedbe na način na koji pacijent prvo izvodi trikove unutar njegovih mogućnosti, a zatim prelazi na teže trikove, uz asistenciju mađioničara ili terapeuta, pravilan je način osiguravanja postizanja terapeutskih ciljeva i uspješne prezentacije trika.

SOCIJALIZACIJA

Prezentacija iluzionističkog trika rezultira uvijek situacijom u kojoj je socijalizacija neophodna i sama po sebi razumljiva. Ciljevi poboljšanja sposobnosti interakcije ili povećanja spontanog socijalnog ponašanja, razvijaju se prilikom izvedbe svakog od trikova. Prezentacija i sudjelovanje u pojedinim iluzijama su u mnogim slučajevima pogodan i udobniji način za interakciju i komunikaciju sa pacijentima.

SAMOPOUZDANJE I SAMOPOŠTOVANJE

Jedan od ciljeva koji se najbrže i najlakše postiže izvedbom iluzionističkog trika jest povećanje samopouzdanja i samopoštovanja pacijenta. Čak i najjednostavnije iluzije mogu izazvati osjećaje ponosa u trenutku kada je izvođač u stanju izvesti nešto što gledatelji ne mogu.

PROJECT MAGIC koristi timski pristup koji uključuje mađioničara, terapeuta i pacijenta. Okupljanje ova tri nositelja prvi je korak u početku praktičnog rada. Profesionalni mađioničari ili mađioničari-amateri su od velikog značaja za funkcioniranje programa. Oni unose dah zabave i uzbuđenja u proces terapije. Njihova ljubav prema iluzionizmu jamči da će se pacijenti dobro zabavljati, dok strijeme ciljevima terapije.

Nadalje, terapeut i mađioničar odabiru ciljeve koji u pojedinim slučajevima poboljšavaju mentalne karakteristike pacijenta, te podupiru njegov/njezin oporavak. Zajedno, a na temelju liječničke dijagnoze i osobnosti pacijenta, odabiru grupu trikova koja bi za pojedinog pacijenta bila najprikladnija za postizanje ciljeva terapije, te mu pomažu u učenju pojedinih trikova.

Project Magic primjenjuju stručni terapeuti (occupational therapists), patolozi za govor (speech pathologists), fizikalni terapeuti (physical therapists), rekreacijski terapeuti (recreational therapists), socijalni radnici (social workers) i ostali profesionalni zdravstveni radnici (healthcare professionals). Project Magic programi ugrađeni su i u brojne školske učionice, posebice za učenike sa posebnim potrebama.

Nakon prvog kontakta mađioničara i medicinskog osoblja ustanove, zajedno bi trebali obići bolnicu, te na kratkom sastanku dogovoriti koja grupa pacijenata je najprikladnija za početak rada. Slijedi izmjena informacija o načelima terapije, te informacije o odjelima na kojima se terapija provodi, kao i informacije o najprikladnijem dijelu dana za rad sa pacijentima. Stručno osoblje zadržava pravo profesionalne diskrecije glede pojedinih pacijenata, a informacije koje daju mađioničaru baziraju se na ciljevima terapije. Posebna pažnja posvećuje se ograničenjima pojedinih pacijenata. Uzevši ih u obzir, mora se voditi računa o tome da se pacijent ne “preforsira”. Znatiželja i entuzijazam koji su pacijenti pokazivali često nadilazi njihove fizičke ili mentalne sposobnosti.

Project Magic se provodi u grupi (4-5 pacijenata) ili individualno, sa pojedinim pacijentima. Glavni dobitak pravilne grupacije pacijenata sastoji se u tome da pacijenti sa, primjerice, povredama kralježnice ili artritisom, imaju priliku gledati jedni u druge, te sami izmjenjivati različite tehnike zahvata i pristup izvođenju pojedinih trikova. Grupna terapija je preporučljiva i u slučajevima u kojima je jedan od ciljeva terapije i socijalna integracija pacijenta. S druge strane – ustanovljeno je kako pacijenti sa spoznajnim ograničenjima savladavaju program puno efikasnije prilikom pojedinačnog rada. Osnovna pažnja posvećuje se psiho-motoričkim aktivnostima koje su nužne za korektno izvođenje pojedinih trikova. Repeticijom ovih pokreta, pacijent uči izvedbu trika, te istovremeno provodi terapeutsku aktivnost. Brzina i prezentacija trika zanemaruju se u početku učenja. One se razvijaju sa vremenom i u većini slučajeva – same po sebi.

Terapeut u daljnjih deset do dvadeset dana, nastavlja rad sa pacijentom, te se nakon tog vremena, zajedno sa mađioničarom, usredotočuje na finijim točkama izvedbe i prezentacije. Ova faza uključuje, primjerice, rad na govoru pacijenta, eventualni scenski pokret ili rad na odvraćanju pažnje gledatelja. Istovremeno – terapeut usavršava poznavanje pojedinih trikova, mađioničar bilježi efekte terapije, a pacijent profitira na oba načina.


KADA SE OSOBE SA FIZIČKIM ILI SPOZNAJNIM OGRANIČENJIMA UČI
ILUZIONISTIČKI TRIK, MORA SE VODITI RAČUNA O SLJEDEĆEM:

1. Način razgovora mora biti jednostavan. Naglasiti ključne riječi ili akcije pacijentima koji imaju poteškoća u procesiranju velikih količina informacija.

2. Izbjegavati igre riječima ili sarkazme. Uputstva govoriti polako i razumljivo.

3. Ponavljati uputstva “step-by-step” (korak po korak).

4. Razlomiti kompleksne instrukcije u više malih koraka ili dijelova. Ustanoviti da je
pacijent razumio svaki od prethodnih koraka prije prelaska na novi korak.

5. Upotrebljavati vizualne ključeve ili geste, kako bi se upotpunile verbalne
instrukcije. Neki od pacijenata uče najbolje gledajući demonstraciju bez verbalnih uputstava.

6. Poznavati fizička i spoznajna ograničenja pacijenta. Ova bitna informacija
rezultirati će odabirom prikladnih aktivnosti za pacijenta.


Nužno je vođenje dokumentacije o pojedinim pacijentima, te trikovima primijenjenim u terapiji. Nakon svakog sastanka, terapeut i mađioničar diskutiraju o iskustvu i planiraju buduće terapeutske aktivnosti. Nakon svakog rada sa pacijentom nužno je postaviti sljedeća tri pitanja:

1. Da li i na koji način se očituje napredak kod pojedinog pacijenta?
2. Jesu li odabrani pravi trikovi za pojedine ciljeve terapija i je li način učenja tih trikova pravilan s obzirom na pojedine pacijente?
3. Je li stupanj težine pojedinih trikova dobro odabran s obzirom na pojedine pacijente?

Nakon određenog vremena, što prije svega ovisi o napretku pojedinih pacijenata, preporučljivo je organizirati Project Magic Show u jednoj od prostorija ustanove. Ova mala predstava je prezentacija naučenog i savladanog, najčešće pred roditeljima, rodbinom, prijateljima i osobljem ustanove. U sklopu predstave dodjeljuju se i Project Magic diplome učesnicima. Organizacija ovakvog druženja, vrijedan je dodatak provođenju Project Magic programa. Vrlo često, a nakon rehabilitacije u ustanovi, pojedini pacijenti vraćaju se samoinicijativno u program, kako bi unaprijedili stečeno znanje iz iluzionizma, te zadržali ovu aktivnost kao jedan zdrav i preporučljiv hobi. Mnogi koji su prošli Project Magic program, kao pacijenti, nastavljaju nakon rehabilitacije, rad u Project Magic programu kao instruktori, prisjećajući se beneficija koje su dobili programom, želeći pomoći ljudima koji su u ustanovi u kojoj su donedavno oni bili, te dijeleći motivaciju, fascinaciju, zabavu i ljubav, koje ovaj program donosi.